Vegetarijanstvo - Info

Zablude o vegetarijanstvu

Vegetarijanstvo je način života, životni stil. Još uvijek se vegetarijanstvo smatra odricanjem, žrtvovanjem, kao da su mrtve i napaćene životinje gurmanski užitak. Još uvijek se vegetarijanstvo smatra nesigurnim za zdravlje, čak i opasnim za djecu i mlade, kao da su mrtve i napaćene životinje savršene za zdravlje. Svaki vegetarijanac, kao i onaj koji će to tek postati, svakodnevno se suočava s neznanjem, predrasudama i s toliko pogrešnih informacija o vegetarijanstvu, ekologiji, ljudskoj prehrani i zdravlju da je naprosto nužno voditi iste bitke iz dana u dan…!?

U raspravi će često netko reći da vegetarijanci u svojoj prehrani ne dobivaju dovoljno bjelančevina?

Istina je suprotna – vegetarijanci dobivaju bjelančevine iz istih izvora odakle i drugi ljudi: žitarice, povrće, mahunarke (životinje su u tovu također haranjene istim)…

Ali odbacivanjem mesa, vegetarijanci izbjegavaju nagomilavanje bjelančevina životinjskog podrijetla?

Te namirnice, osim toga, sadržavaju masti, kolesterol, pesticide i antibiotike što otežava rad probavnih organa, a osobito jetre i bubrega. Umjesto prijašnjih 15 – 20 % kalorija u obliku bjelančevina i 40 – 50 % u obliku masti, suvremeni nutricionisti savjetuju da u svakidašnjoj prehrani bude 10 – 15 % bjelančevina, a samo 5 – 10 % masti.

Drugi česti prigovor vegetarijancima glasi: BILJNE BJELANČEVINE LOŠIJE SU OD ŽIVOTINJSKIH!?

Ta zastarjela tvrdnja temelji se na pogrešnoj pretpostavci po kojoj bi ljudske bjelančevine trebale imati sastav od osam osnovnih aminokiselina kao i životinjsko meso. Danas je poznato da se otprilike 80 % bjelančevina koje čovjek uzima potroši u organizmu na gradnju 14 aminokiselina koje nisu osnovne, te se troše za proizvodnju energije ili pohranjuju u obliku masnoće. Naše tijelo ima sposobnost da samo izdvoji sve bitne aminokiseline iz biljnih bjelančevina koje su mu potrebne. Osim toga treba znati da tijelo ne može apsorbirati bjelančevine već ih razgrađuje i uzima si aminokiseline koje mu trebaju.

Kažu da vegetarijanci nemaju uravnoteženu prehranu ?

Većina se vegetarijanaca hrani standarno, ponajprije koristeći četiri skupine hrane: žitarice i mahunarke, lisnato povrće i voće. Meso ugrožava ravnotežu u tijelu tako što  njegovim unošenjem stvara višak masti, kolesterola, pesticida, hormona i antibiotika koji se koriste u prehrani životinja te njihovom liječenju. Meso, također, sprječava normalnu apsorpciju bitnih hranjivih sastojaka  jer vezuje kalcij iz kostiju i preopterećuje probavni sustav.

Meso je koncentrirani hranjivi paket ?

Meso je prije svega koncentrirani izvor masti, kolesterola, pesticida, hormona i ostataka antibiotika naročito ono dobiveno iz tovnog koncentriranog uzgoja.

Ljudi koji ne jedu meso su zdraviji, manje pate od uobičajenih kroničnih bolesti i dulje žive od onih koji jedu meso. To potvrđuju milijuni vegetarijanaca širom svijeta, a također i znanstvena istraživanja. No godine tradicije i običaja, kako i propaganda mesne industrije, učinili su svoje i nametnuli stav da je nemoguće preživjeti i ostati zdrav bez jedenja mesa. Istina je upravo suprotna!

I povrće i voće također su zagađeni pesticidima?

Na nesreću, tako je. Ali dobro je što vegetarijanci mogu trljanjem i pranjem četkom otkloniti barem dio otrovnih supstancija s površine voća i povrća. Ili pak oguliti koru sa tretiranog voća i povrća. Meso se ne može oprati od otrovnih sastojaka nikakvim pranjem. Životinje koje jedu zatrovanu stočnu hranu talože pesticide i koncentriraju ih u svojim masnim naslagama u omjeru i do 20:1.

Gradnja ljudskog tijela predviđena je za jedenje mesa?

Istina je dijametralno suprotna. Malena usta, oblik zubi, pH faktor u slini, veliki želudac, dužina crijeva kod ljudi obznanjuje nedvojbeno kako je posrijedi ustrojstvo predviđeno za jedenje plodova bilja, a ne trganje životinjskog mesa.

Struktura našeg tijela ista je strukturi tijela velikih čovjekolikih majmuna koji su vegetarijanci. Zar možete zamisliti čovjeka kako kao lav trči za antilopom, grize je i trga joj meso vlastitim zubima?

Vegetarijanstvo za odrasle – dobro, ali nije za djecu ?

Djeca trebaju obilate količine bjelančevina, kalcija i drugih hranjivih sastojaka za svoj rast. Trebaju ugljikohidrate za energiju i vitamine da bi to sve skupa regulirali. Meso je bogato bjelančevinama i željezom, ali isto tako sadrži zasićene masti i kolesterol. Meso, također, oduzima kalcij iz kostiju. Zašto da namećemo djeci nasilje i pritom im ugrožavamo zdravlje? Djeca mogu dobiti sve potrebne sastojke za svoj rast iz balansirane vegetarijanske prehrane koja sadrži širok spektar žitarica i zrnja, mahunarki, povrća i voća. Osim toga upravo djeca najviše dobivaju od vegetarijanstva; zdravo djetinjstvo i odgoj o suosjećanju prema svim živim bićima.

Vegetarijanska je kuhinja suviše složena i odnosi mnogo vremena ?

Svaka promjena načina života donosi razdoblje u kojemu treba više raditi i uložiti više truda, ali pozitivan je ishod vrijedan ulaganja. Uzmimo, primjerice, vježbanje. Prijelaz na vegetarijanstvo možda je težak, ali kad se priučite, onda čovjek vidi kako je sve jednostavno. Osim toga, za pripremanje većine vegetarijanskih jela i obroka, nije potrebno toliko kuhanja i pranja posuđa.

Vegetarijanska je prehrana jednolična ?

Tko god zna nešto o jelima reći će da je to nije istina. Vegetarijanska prehrana nije samo povrće s pare i smeđa riža. Postoje tisuće ukusnih vegetarijanskih jela. Od orijentalnih kao što su tofu, seitan, dehidrirani sojini medaljoni i dr. proizvodi soje, kus-kus sa raznim salatama, do pašteta i namaza, složenaca i variva, vegetarijanskih sendviča, palačinki, salata, mnogo složenih jela, popis je neiscrpan… Stotine je različitih sjemenki i zrnja, povrća i voća. Zapravo izbacivanjem mesa prehrana dobiva na različitosti i počinje otkrivanja fantastičnih raznovrsnih okusa. Osim toga vegani i vegetarijanci ne jedu samo jednu vrstu hrane – meso. A obilje i izbor druge hrane koje nudi naša majka Zemlja neiscrpno je.

Vegetarijanstvo zasnovano na zdravstvenim i etičkim povodima – ovdje je već tisućama godina. Još u doba velikih filozofa, Pitagore ( 6. st. Pr. Krista) i Platona ( 427 – 347 pr. Krista ) koji su bili vegetarijanci i veliki zagovornici vegetarijanske prehrane, vegetarijanstvo je bilo staro tisuće godina, ono nije uopće bila nova zamisao, a vjeruje se da će ubrzo gotovo svi ljudi biti vegetarijanci.

Ništa na svijetu ne može nadoknaditi okus mesa?

Mnogobrojni su proizvodi od soje, s okusom i sastavom slični mesu. Na tržištu se nalaze potpuno biljni proizvodi s okusom na meso, kobasice, hrenovke, ribu pa do račića i kavijara. Ako je posrijedi samo okus, onda je danas, bez sumnje, mnogo lakše postati vegetarijanac nego ikad prije. No upravo prelaskom na vegetarijansku hranu mnogi ljudi shvate kako su se monotono hranili i koliko predivnih okusa i kombinacija nudi bezmesna prehrana.

Znači, svojim okusom bezmesna hrana danas se je približila mesnoj hrani. Naime, začini i postupci proizvodnje rade svoje i daju okus finalnom proizvodu. Meso kao takvo, nakon ubojstva životinje nije ništa drugo nego lešina bez okusa i mirisa. Zatim se začinima, češnjakom i dodacima postiže da komad mesa ili kobasice miriše i ima okus. Pokušajte ga pojesti sirovog bez ičega, zasigurno se nećete usrećiti. Ovdje je također tajna zašto ljudi termički obraduju meso. Moje mišljenje je da naša ljudska intuicija i impuls odbijanja nečega ovdje dolaze do izražaja i koriste kreativnost kuhanja tj. termičke obrade mesa da bi ga na kraju mogli staviti u usta (sad izuzev toga da se kroz povijest ljudi počeli termički obrađivati meso zbog pronalaska vatre i higijenskih razloga kada su se pojavile prve parazitske bolesti i sl.). Jer u protivnom ljudi bi jeli sirovo meso ako je tako dobro, bas kao i životinje. Receptori na našem jeziku su jedinstvena kreacija i ne postoji ni jedno živo biće sa tolikom mogućnošću prepoznavanja okusa kao čovjek. To je upravo i samo zbog toga tako jer je čovjeku dano na korištenje ovo univerzalno osjetilo okusa da bi mogao razaznati razne biljne okuse kojima se hranio kroz povijest i evoluciju. MI možemo raspoznati osnovne okuse gorko, slatko, slano i kiselo. Na kraju i „mesni okus“ koji ljudima koji jedu meso služi za raspoznavanje mesnih okusa.

Čovjek  može razlikovati beskonačno mnogo okusa, a u tome pomaže i osjet mirisa, koji nadopunjava impulse koji idu prema mozgu. Okus je jedno od pet čovjekovih osjetila (čula). Za osjet okusa zaslužni su okusni pupoljci, koji se nalaze na jeziku. Okusni su pupoljci jezika osjetljivi na kemijske podražaje hrane tek kad se hrana otopi u slini. Ti pupoljci su uronjeni u epitel jezika, a građeni su od potpornih i receptorskih stanica iz kojih izlaze nervna vlakna koja se stapaju u živce, koji dalje vode podražaje u koru velikog mozga.