Vegetarijanstvo i ekologija
„Način na koji se danas iskorištavaju zemljini resursi kako bi se proizvela hrana vodi nas prema katastrofi. Znanstvenici koriste termin „kapacitet podnošenja“ kako bi izrazili količinu ljudi koje planet dugoročno, teoretski, može prehraniti. Prehraniti na način koji neće trajno uništiti prirodne resurse o kojima nam ovisi život. Današnja proizvodnja hrane, koja uključuje proizvodnju mesa, premašuje „kapacitet podnošenja“ zemlje i samo tako osigurava dovoljnu količinu hrane kako bi se prehranila svjetska populacija (pravedna distribucija te hrane je naravno priča za sebe).
Takvo stanje u kojem se premašuje pravi kapacitet zemlje ima svoju skupu cijenu! Tako David Pimental, profesor ekologije i poljoprivrednih znanosti koji proučava probleme hrane i stanovništva od kasnih1960-ih, upozorava kako to postižemo iscrpljivanjem naftnih rezervi i korištenjem mnogo umjetnih gnojiva na osnovi nafte. Prelazimo na postupke obrađivanja tla koji daju visoke prinose što često izaziva velike erozije tla. Osim toga, nepovratno isušujemo izvore pitke vode navodnjavanjem velikih površina zemlje. Time uspijevamo nahraniti sve veći broj ljudi u kratkom vremenu. Ali time svake godine smanjujemo kapacitet Zemlje da dugoročno prehrani svoje stanovnike“ – Eric Marcus
„Danas na Zemlji živi 6 milijardi ljudi, a Ujedinjeni narodi predviđaju da će svjetska populacija rasti do 2050.g. i tada doseći brojku od 10 milijardi ljudi. Već danas premašujemo „kapacitet podnošenja“ Zemlje, a što će tek biti kroz 50 godina kada se
taj broj stanovnika udvostruči, a Zemljini kapaciteti budu smanjeni! Proizvodnja mesa je rasipanje Zemljinih ograničenih resursa. Teletu dajemo hranu koju bi smo sami mogli jesti. Tele treba većinu te hrane zbog običnih fizioloških procesa svakodnevnog življenja. Na uzgojnim farmama, bez obzira na to koliko čvrsto je tele, u boksu ono je spriječeno da se kreće, njegovo tijelo još uvijek mora trošiti hranu čisto zato da bi se izgradili nejestivi dijelovi tijela poput kostiju. Samo se ona hrana koju dobiva, tj. koja je preostala nakon zadovoljavanja svih tih potreba može pretvoriti u meso koje eventualno mogu jesti ljudska bića!
Potrebno je devet i pol kilograma biljnih proteina koji se daju teletu da bi se proizvelo pola kilograma životinjskog proteina za ljude.
Natrag dobivamo 5 % onog što ulažemo.
Pretpostavite da imamo jedno jutro plodne zemlje i možemo ga koristiti da uzgajamo biljke koje su bogate proteinima, poput graška ili graha. Ako to učinimo, od našeg ćemo jutra dobiti između 135 i 225 kg proteina. Nasuprot tome, naše jutro možemo koristiti tako što ćemo uzgajati žitarice kojima ćemo hraniti životinje koje ćemo zatim ubiti i pojesti. U tom ćemo slučaju od našeg jutra dobiti 18 do 25 kg proteina. Što je zanimljivo, premda većina životinja pretvara biljne proteine u životinjske mnogo djelotvornije od stoke – svinja npr. treba „samo“ 3,5 kg biljnih proteina da bi proizvela pola kg za ljude. Ta je prednost eliminirana kada razmotrimo koliko biljnih proteina možemo proizvesti po jutru zemlje.
Tako većina procjena zaključuje da biljna hrana daje oko deset puta više proteina po jutru od mesa.
Ako umjesto ubijanja i jedenja njihovog mesa, ta stvorenja koristimo da nam daju mlijeko i jaja, onda znatno popravljamo ono što dobivamo natrag. Unatoč tome, životinje i dalje moraju koristiti biljne proteine za svoje vlastite svrhe, te najdjelotvorniji oblici proizvodnje jaja i mlijeka ne daju više od četvrtine proteina po jutru od onog što može pružiti biljna hrana. Količina kalorija, željeza i ostalih hranjivih tvari koje se dobivaju po jutru obrađene zemlje također je na strani biljne hrane koja se koristi izravno za ljudsku prehranu.“ – Peter Singer
Voda
Danas je gotovo neshvatljivo da nekontrolirano rasipamo vodu i isušujemo tisućljećima nastajale podzemne bazene, kada će pitanje pitke vode uskoro biti u središtu svjetske politike. Negativan utjecaj industrijskog stočarstva na pitanja vode je ogroman.
U mnogim slučajevima voda također ima nezahvalnu zadaću prijenosa zagađivača koje ispuštamo u zrak, tlo i vodu, a u nekim slučajevima je voda i konačno odredište našeg otpada i kemikalija.
Prema nedavnom izvješću Europske agencije za okoliš, Europske vode — procjena stanja i pritisaka 2018., samo 39 % površinskih voda ispunjava uvjete za dobro ili vrlo dobro ekološko stanje.
„Glavni problemi kopnenih voda uključuju prekomjerno onečišćenje nutrijentima iz poljoprivrede, kemijsko onečišćenje iz zraka i izgrađene izmjene koje narušavaju ili uništavaju staništa, posebno riba.
Intenzivna poljoprivreda oslanja se na umjetna gnojiva radi povećanja prinosa. Ta umjetna gnojiva često unose dušik i druge kemijske spojeve u tlo. Dušik je kemijski element kojeg u prirodi ima u velikim količinama te je od ključne važnosti za rast biljaka. Međutim, biljke ne uzimaju sav dušik koji je namijenjen za usjeve. To se događa iz različitih razloga, na primjer zato što se upotrebljava više umjetnih gnojiva nego što biljka može upiti ili se umjetno gnojivo ne primjenjuje tijekom razdoblja rasta biljke. Taj višak dušika završava u vodnim tijelima.
Kod uzgoja životinja, pola kilograma mesa traži pedeset puta više vode od odgovarajuće količine pšenice. A ne bismo trebali zanemariti niti što životinja čini vodi koju ne koristi.
Više od polovice tužbi koje su vodoprivrednici trenutno uložili radi ozbiljnog zagađivanja riječnih voda jest protiv farmera. To nije iznenađujuće. U trenutku kada se dodatno navodnjavaju polja kako bi se povećali urodi i tako osigurala dovoljna količina hrane, ali i u trenutku kada to navodnjavanje postaje sve teže zbog nestašice vode u glavnim svjetskim regijama za uzgoj žitarica, neprihvatljivo je trošiti vodu na proizvodnju mesa.
Ako sa mnogo puta manjom potrošnjom vode možemo proizvesti žitarice koje će u potpunosti zadovoljiti naše prehrambene potrebe – izbor je jednostavan!“ – Peter Singer
„Mnogo je učinjeno u cijeloj Europi kako bi se omogućilo prikupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Prema podatcima Europske agencije za okoliš, do 2017. većina europskih zemalja od najvećeg dijela svojeg stanovništva počela je prikupljati i pročišćavati otpadne vode na tercijarnoj razini. Ipak, u mnogim europskim zemljama manje od 80 % stanovništva bilo je spojeno na sustave za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda.
Istodobno, postojeća infrastruktura zahtijeva održavanje, a novi pritisci zahtijevaju znatna ulaganja, uključujući prilagodbu na klimatske promjene, osiguravanje unaprijeđenih postrojenja za otpadne vode i rješavanje novih problema, kao što su lijekovi ili takozvane pokretne kemikalije u otpadnim vodama.
Osim onečišćenja iz točkastih industrijskih izvora i postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda, vodna tijela pogođena su i difuznim onečišćenjem, primjerice iz prometa, poljoprivrede, šumarstva i ruralnih naselja. Onečišćujuće tvari koje se prvobitno ispuste u zrak i tlo često završe u vodnim tijelima.“ – www.eea.europa.eu
Intenzivna poljoprivreda
„Intenzivna poljoprivreda oslanja se na gnojiva radi povećanja prinosa. Ta gnojiva često djeluju unošenjem dušika, fosfora i drugih kemikalija u tlo. Dušik je kemijski element kojeg u prirodi ima u velikim količinama te je bitan za rast biljaka.
Međutim, biljke ne preuzimaju sav dušik koji je namijenjen za usjeve. Količina unesenog gnojiva može biti veća nego što biljka može apsorbirati ili gnojivo možda nije primijenjeno tijekom razdoblja rasta biljke. Taj višak dušika odlazi u vodna tijela i tamo potiče rast određenih vodenih biljaka i algi, a proces se naziva eutrofikacija. Tim dodatnim rastom se iscrpljuje kisik u vodi, što je čini nepogodnom kao stanište drugih životinjskih i biljnih vrsta.
Pesticidi koji se upotrebljavaju u poljoprivredi namijenjeni su zaštiti nasada od invazivnih štetnih organizama, čime se osigurava rast nasada. Međutim, ti učinci mogu premašiti predviđeni cilj, što šteti drugim vrstama i uzrokuje smanjenje biološke raznolikosti. Te kemikalije često završe u vodnim tijelima.“ – www.eea.europa.eu
Šume
„Kako bi se osigurao prostor za ispašu životinja provodi se krčenje šuma. U Brazilu, Kostarici, Kolumbiji, Maleziji, Tajlandu, Indoneziji i drugim siromašnim zemljama krče se prašume da bi se stoci stvorili pašnjaci. Tokom proteklih dvadeset i pet (25) godina uništena je skoro polovica tropskih prašuma Srednje Amerike većim djelom zato da bi se proizvela govedina za Sjevernu Ameriku.
Ako se krčenje šuma nastavi sadašnjim tempom, one će biti uništene. Uništavanje postojećih šuma intenzivirat će efekt staklenika; u opsežnom pošumljavanju združenom s drugim mjerama koje smanjuju količinu ugljičnog dioksida leži naša jedina nada da ga ublažimo. Ako to propustimo učiniti, zagrijavanje našeg planeta dovest će, u sljedećih pedeset godina do rasprostranjenih suša, daljnjeg uništavanja šuma, izumiranja bezbroj vrsta koje se neće moći nositi s promjenama u svojoj okolini, rastapanja polarnog ledenog pokrivača koji će nadalje dovesti do povećanja razine mora i poplava u obalnim gradovima i nizinama.“ – Peter Singer
