Povijest vegetarijanstva:

Vegetarijanstvo nije jedna od novotarija modernog doba, već način života koji seže u daleku povijest čovječanstva. Naši humanoidni preci evoluirali su prije 24 milijuna godina i bili su vegetarijanci.

 

Prvi moderni vegetarijanac bio je grčki filozof Pitagora, koji je živio krajem šestog stoljeća prije Krista. Pitagorejska dijeta poznata je kao nejedenje mesa zaklanih životinja, a ta se etika dalje širila između 490. i 430. prije Krista.

 

Njezin cilj je razviti univerzalne zakone prema kojima se živa bića ne bi smjela ubijati ili jesti zbog njihova mesa. Vegetarijanstvo su početkom naše ere zagovarali eseni, a kasnije manihejci, bogumili i katari (vjerovanja i rani kršćanski pokreti).

 

U Europi tijekom srednjeg vijeka i kasnije renesanse česta dnevna konzumacija mesa bila je znak bogatstva i moći. Jedino su se ga odricali poneki kršćanski redovi. 17. stoljeće bilo je vrijeme novih radikalnih ideja, posebno u Engleskoj, gdje je tada inicirano vegetarijanstvo. O vegetarijanstvu se počelo naveliko govoriti kroz prizmu morala te tjelesnog i mentalnog zdravlja. U 18. stoljeću su sve prednosti bezmesne prehrane postale poznate, navode se i danas, te su otvorile put širenju vegetarijanstva u svim zemljama i među svim slojevima ljudi.

 

Žitarice i povrće bili su dostupni gotovo svima, a pisac i stručnjak za prehranu dr. William Lambe iz tog doba uveo je moderan pristup liječenju pacijenata oboljelih od raka dajući im dijetu bez mesa.

 

Kao rezultat toga, sve rasprave o vegetarijanstvu koje su i danas popularne postale su teme rasprava za napredne ljude u to vrijeme, uključujući rasprave o tome kako je konzumacija mesa štetna za zdravlje, koliko je nemoralno ubijanje životinja i kako je uzgoj stoke za ljudsku prehranu potiče nerazumno upravljanje svim gospodarskim sredstvima.

 

Pitagorina dijeta preimenovana je u vegetarijansku dijetu na konferenciji u engleskom primorskom gradu Ramsgateu 1847. godine. Na tom je skupu osnovano Vegetarijansko društvo čiji su ogranci ubrzo osnovani u Manchesteru i Londonu i koji i danas djeluju kao krovna društva sličnih društava. Od tada, broj vegetarijanaca i veganskih društava diljem svijeta raste iz dana u dan.

 

Svjetski dan vegetarijanstva obilježava se svake godine 1. listopada od 1977. godine. Na taj dan diljem svijeta okupljaju se vegetarijanci i svi oni koji žele učiniti nešto za svoje zdravlje i zdravlje planeta.

 

Pouzdana saznanja o vegetarijanskoj ishrani datiraju unazad nekoliko tisuća godina u Indiju, gdje je vegetarijanstvo bilo i ostalo uobičajeno, kao spiritualna praksa, poznata kao ahimsa (nenasilje). Iz ucenja i Indije proizlaze slijedeci termini koji se odnose na bezmesnu prehranu.

 

Phal (voće) koje daje dovoljno vitamina i organskih soli u njihovom osnovnom čistom obliku, za sposobnost vođenja života koncentracije i meditacije. Neka hrana raste u obilju, dok drugu treba mukotrpno uzgajati. Sjemenke i žitarice bile su namijenjene za široku potrošnju.

 

Satvik ili čista prehrana, produžuje život i liječi velik broj bolesti i tegoba. U međuvremenu je i medicina spoznala njihovu vrijednost. Danas se mnogi lijekovi proizvode od bilja, voća i sjemenki koji su se pokazali vrlo djelotvornima. Isto tako, sve prisutne metode liječenja poput sunčanih, morskih, blatnih, vodenih kupki, masaža, fizioterapije i kromoterapije (liječenje bojom) donose lijepe rezultate. Satvik prehrana i jednostavan način života doprinose razvoju najviše kulture i civilizacije. Moramo imati na umu da je hrana stvorena za čovjeka, a ne čovjek za hranu. Jedemo da bismo živjeli, a ne živimo zato da jedemo. To bi trebao biti jedan od osnovnih principa našeg života. Ako na taj način živimo, razvijamo receptivnost (otvorenost) za više životne vrijednosti, etičke i duhovne, što postepeno vodi do samospoznaje i spoznaje Boga.

 

Rajsik ili energetska prehrana uz biljne namirnice obuhvaća proizvode kao što su: mlijeko, vrhnje, maslac, topljeni maslac (ghee) itd. U staroj Indiji, mužnja krave bila je tek onda dozvoljena kad bi se ona otelila i kad bi bila dobro zbrinuta, i kad bi se ostavilo u vimenima dovoljno mlijeka za njene teliće. Ostatak mlijeka bio je prepušten ljudima samo pod posebnim okolnostima. Tradicija korištenja viška (ostatka) mlijeka još uvijek postoji u nekim selima Indije. Ali danas, čovjek u svojoj pohlepi za neograničenom moći krši sve zakone prirode pod izgovorom takozvane slobode koju zahtijeva za samog sebe.

 

Na nesreću, čovjek je počeo vjerovati u princip „jači preživljava“, i za taj nerazuman stav danas mora skupo platiti…