Održivi način života

Iz izvješća UN-a iz 2023. o deforestaciji šuma:

Proizvodi koji nisu povezani s deforestacijom

„EU će uskoro donijeti novu uredbu kako bi regulirao ulazak robe koja doprinosi globalnoj deforestaciji i degradaciji šuma na svoje tržište te njezin izvoz s tog tržišta. Pravilima iz te uredbe osigurava se da ti proizvodi i njihovi lanci opskrbe nisu povezani s deforestacijom.

Bit će to prvi zakonodavni akt te vrste u svijetu.

Područjem primjene uredbe obuhvaćena je sljedeća roba:

  • goveda
  • kakao
  • kava
  • palmino ulje
  • guma
  • soja (uglavnom kao hrana za životinje)
  • drvo.

Pravila se primjenjuju i na niz proizvoda dobivenih od te robe, kao što su čokolada, pokućstvo, tiskani papir i odabrani derivati na bazi palmina ulja (koji se, primjerice, upotrebljavaju kao sastojci proizvoda za osobnu njegu).

Novim će se pravilima EU-a rizik od deforestacije i degradacije šuma povezanih s potrošnjom robe obuhvaćene uredbom svesti na najmanju moguću mjeru. Bez tih pravila EU bi godišnje mogao prouzročiti deforestaciju više od 248 000 hektara šumske površine – područja gotovo jednako velikog kao Luksemburg.“ – izvješće UN-a iz 2023. o deforestaciji šuma

Klimatska funkcija šume, jedna od općekorisnih funkcija šume.

„Pod ovom funkcijom podrazumijevamo zaštitu koju čini šuma, smanjujući onečišćenje zraka i intenzitet buke. Oba spomenuta onečišćenja značajna su osobito kod industrijaliziranih gradova. Šuma je izuzetno dobar prečistač zraka, jer u svojim gustim krošnjama može zadržati više desetaka tona tvorničke prašine. Krošnje drveća predstavljaju svojim lišćem višeslojne zaustavljivače čestica koje onečišćuju zrak. Količina i površina lišća u krošnji ovisi o vrsti drveća. Najveću asimilacijsku površinu imaju određene crnogorične vrste drveća kao što su smreka, jela i duglazija. Kod spomenutih vrsta ta površina iznosi od 14 do 15 ha najednom hektaru šume a kod bjelogorice površina lišća po 1 ha iznosi od 6 do 8 ha.

Ova funkcija šume ugrožava opstanak šumskog ekosustava. Velika količina otrova koju skuplja šuma uništava postupno živi svijet šume od šumskoga drveća do najsitnijih stanovnika šumskog tla. Sumporna i dušična kiselina koje padaju s kišom i snijegom na šumu, fotooksidanti koji su proizvod cestovnog prometa, teški metali i dr., oštećuju lišće i iglice šumskog drveća, dok zakiseljavanje tla uzrokuje oslobađanje trovalentnog aluminija iz rešetke gline, što uvjetuje propadanje aktivnoga korijenja drveća kao i puno članova edafona. Otrovi dolaze iz industrije, kućnih ložišta i cestovnog prometa. Šume kod kojih je značajan broj ugrožen treba što prije obnoviti, jer se pod utjecajem sinergetskog djelovanja otrova smanjuje njihov životni vijek. Taje stabla potrebno što prije ukloniti, kako ne bi predstavljala opasnost za posjetitelje zbog njihova izvaljivanja i otpadanja grana. U uvjetima velikog zakiseljavanja dolazi do odumiranja korijenja drveća i do izvaljivanja stabala.“ – izvor, Wikipedija

Gubitak obradivog zemljišta

„Na prvi pogled može se činiti da nema puno veze između jedenja mesa i ogromnih problema vezanih uz okoliš s kojima se svijet suočava, kao što su globalno zagrijavanje, širenje pustinja, nestajanje kišnih šuma i kisele kiše.

Istina je ta da svijet brzo ostaje bez zemlje potrebne za hranjenje mesnih životinja. Tu nije samo 1/3 svjetske površine koja se pretvara u pustinje, nego i činjenica da se najbolja poljoprivredna zemljišta toliko intenzivno iskorištavaju da su počela gubiti plodnost i više ne daju toliki prinos žitarica. Nekada su farmeri rotirali polja, uzgajajući svake 3 godine različitu vrstu žitarica, a tokom 4. godine polje bi se odmaralo. Danas farmeri uglavnom uzgajaju iste usjeve godinu za godinom na istom tlu. Jedini način na koji to mogu izvesti je da zasite zemlju umjetnim gnojivima te kontroliraju korove i insekte pesticidima. Na kraju se struktura tla počne lomiti te postaje tanka i beživotna 

i brzo erodira. Polovina od sveukupnih poljoprivrednih površina u Britaniji sada je pod rizikom da će biti isprana ili otpuhana vjetrom.

 „Šume koje su nekada pokrivale većinu britanskih otoka sada su srezane na manje od 2 % preostalih. Više od 90 % britanskih jezera, ribnjaka i močvara je isušeno – a da bi se stvorila veća polja za uzgoj više usjeva za hranjenje više životinja. Priče je više-manje ista i u ostalim dijelovima svijeta.“

(Isječci iz knjige Kako postati, biti i ostati vegetarijanac ili vegan britanske autorice Juliet Gellatley).

U Sjedinjenim Državama, 1/3 glavnog površinskog sloja (otprilike 17 cm) uništeno je zbog uzgoja stoke tijekom posljednjih 200 godina. Potrebno je 200-1000 godina da se da se razvije 2 centimetra gornjeg sloja tla a godišnje se izgubi 1,6 hektara obradive zemlje. Procjenjuje se da je 85 posto gubitaka uzrokovano ispašom. Kako bi se nadoknadilo ovo zemljište, uništeno je više od 100 milijuna hektara šuma kako bi se napravio prostor za poljoprivredu i ispašu, a krčenje šuma se nastavlja brzinom od 0,4 hektara u sekundi

To su neke svjetske statistike. Samo treba promijeniti životne navike jer nema više vremena za „bolje sutra“ ako prvi korak ne napravimo već danas!

Umjetna gnojiva

Povijest nas je učila da je čovjek uvijek uzgajao-proizvodio hranu za svoje potrebe, sam višak bi prodavao je ili robno razmjenjivao za druge poljoprivredne kulture koje nije sam mogao uzgojiti. I to je bilo prirodno. Tako se to nekad radilo.

U ne tako davnoj prošlosti, nakon drugog svjetskog rata, čovjeku je bilo „dano“ na korištenje nešto što  će mu pomoći da na njegovoj maloj njivi uzgoji što veći prinos određene kulture nego što je to bilo do sada. To nešto je bilo – umjetno gnojivo,

kemijska tvar koju je čovjek iz neznanja nažalost objeručke prihvatio bez da je ispitao što to uopće prima na korištenje i bez imalo odgovornosti prema budućim naraštajima krenuo je svoje njive „kultivirati“ sa umjetnim gnojivima.

Umjetna gnojiva su topljiva u vodi te od njihove ukupne količine u tlu veći dio iskoriste biljke. No, neiskorišteni dio tih gnojiva vodeni tokovi prenose u okoliš pa ga na taj način onečišćuju. Osobito je opasno miješanje tih voda s bunarskom ili drugim izvorima pitke vode. Zbog toga se vrsta i količina umjetnoga gnojiva koje se dodaje nekom tlu mora nužno prilagoditi vrsti tla i potrebama biljne kulture koja se na tom tlu uzgaja.

Budući da pojedinačni proizvođači u seoskim i prigradskim kućanstvima obično ne raspolažu podatcima o sastavu tla te da zbog neznanja rabe umjetna gnojiva u količini većoj od potrebne, vodeni tokovi odnose taj višak u okoliš onečišćujući izvore pitke vode.

Kiselost kemijskih – umjetnih gnojiva šteti zemlji utjecajem na razne vrste mikroorganizama koji žive u tlu. Ti mikroorganizmi su korisni, jer biljkama osiguravaju prirodnu otpornost na bolesti. Kiselost utječe na njihovo odumiranje.

Rijetko kada ćete opaziti gliste u zemlji koja je gnojena kemijskim sredstvima. Bez tih čudesnih bića, zemlja trpi radi manjka prozračivanja i izlučivanja prirodnih gnojiva.

Kemijska gnojiva pogoduju razvoju biljnih bolesti. Imaju visok udio dušika koji se izlučuje u kratkom vremenu, za razliku od organskih gnojiva koja se oslobađaju postepeno. S previše dušika (N) u odnosu na fosfor (P), biljke postaju osjetljivije na brojne zaraze. Visoka količina umjetnog dušika, kao i manjak mikroelemenata su povezani s gljivičnim i bakterijskim bolestima na biljkama.

Uglavnom, sve sto je proizvedeno u laboratoriju nije prirodno i ne moze biti zdravo za nas.

Zašto onda umjetna gnojiva?

Pa rodila se prilika za što većim prinosom na što manjim površinama, glad za profitom.

Zatim ubrzo počinju razne bolesti svake određene biljne kulture, jer se poremetila priroda sastava sjemena i narušio sam prirodni imunitet biljaka.

Čovjek, sad kad već kultivira puno hektara, u panici i strahu da ne izgubi sve što je zasijao, a da bi spasio što se spasiti da primoran je učiniti bilo što.

Ruka spasa za zaštitu bilja pruža mu se opet u obliku kemijskih sredstava.

Pesticidi, herbicidi, insekticidi i drugi “….cidi“ opet su pokazali čovjeku da su za njega prava stvar, tj. spas u zadnji čas!

U svijetu se koristi više od 1000 vrsta pesticida. Procjenjuje se da se godišnje u svijetu potroši oko 3 milijuna tona pesticida. Svaki od ovih pesticida ima različite primjene, svojstva i toksikološke učinke.

Pesticidi

Osim izravne profesionalne izloženosti kroz poljoprivredu i uređenje okoliša, većina ljudi također je izložena pesticidima kroz svakodnevne aktivnosti kao što su jelo i piće. Ova je činjenica dobar podsjetnik kako je sve u globalnom prehrambenom sustavu međusobno povezano. Kada je riječ o javnom zdravlju, sve što činimo svom okolišu ima posljedice.

Kemijski pesticidi koje je napravio čovjek koriste se diljem svijeta od 1940-ih.

Prvi pesticidi zapravo su razvijeni kao sredstvo ratovanja. Možda ste čuli za herbicid Agent Orange, ali to nije bio jedini pesticid korišten kao biološko oružje u Drugom svjetskom ratu i Vijetnamskom ratu.

Zapravo, malo se zna o raznim kemikalijama koje se koriste u ratovanju.

Iako su korištene samo između 1962. i 1971., ove kemikalije, poznate kao “herbicidi duginih boja”, ostavile su trajan utjecaj na okoliš i javno zdravlje.

Neki štetni učinci uključuju generacije vijetnamske djece koja se rađaju s teškim urođenim manama kao rezultat izloženosti njihovih roditelja tim kemikalijama.

Djeca rođena od strane vijetnamskih veterana imaju više od 33 posto veću vjerojatnost da će imati urođene mane u Sjedinjenim Državama, pokazuje istraživanje.

Vijetnamski veterani imaju pravo na veteransku naknadu ako sumnjaju da su bili pogođeni ovim “taktičkim herbicidom”.

Učinci pesticida na ljudsko zdravlje

Pesticidi mogu povećati rizik, pa čak i izazvati neke vrste raka. Mnogi pesticidi također sadrže arsen, dokazani kancerogen za ljude.

Istraživanja su pokazala da su pesticidi poput organoklora, kreozota i sulfamata kancerogeni, dok DDT, klordan i lindan potiču rast tumora.

Ljudi koji rutinski koriste pesticide na poslu ili u poljoprivredi imaju veći rizik od razvoja respiratornih bolesti, uključujući oslabljenu funkciju pluća, astmu i kronični bronhitis, prema studiji objavljenoj u International Journal of Environmental Research and Public Health. Pesticidi mogu izazvati ozbiljne respiratorne probleme, a postoje i dokazi o povezanosti pesticida i raka pluća.

U časopisu Environmental Health možete pronaći znanstveni članak u kojem je promatrana 21 studija o kroničnoj bubrežnoj bolesti i izloženosti pesticidima. Oni mogu uzrokovati oštećenje bubrega, pa čak i dovesti do bolesti bubrega. Istraživači su otkrili da je 62 posto studija pokazalo pozitivan odnos između bolesti bubrega i izloženosti pesticidima.

Neka su istraživanja pokazala da dugotrajna izloženost također može povećati rizik od Parkinsonove bolesti. Ne iznenađuje da pesticidi također nisu dobri za naš mozak, jer uzrokuju kognitivni pad i pridonose disfunkciji mozga.

Kratkotrajno trovanje visokim dozama pesticida može imati toksični učinak na naš živčani sustav. U jednoj znanstvenoj studiji istraživači i znanstvenici zaključili su da je izloženost određenim pesticidima povezana s 250% povećanim rizikom od Parkinsonove bolesti.

Ako učinci pesticida korištenih u ratovanju nisu bili dovoljno uvjerljivi, studija iz 2017. u časopisu Nature Communications ispitala je pola milijuna rođenih ljudi rođenih između 1997. i 2011. u dolini San Joaquin u Kaliforniji i pretjeranu upotrebu pesticida tijekom rata. . Otkrili su da prekomjerna izloženost pesticidima (otprilike 4200 kg tijekom trudnoće) povećava učestalost urođenih mana kod djece za 5% do 9%. Pesticidi u hrani mogu uzrokovati teške urođene mane kod novorođenčadi.

Pesticidi mogu ometati normalno funkcioniranje endokrinog sustava, negativno utječući na spolnu i reproduktivnu funkciju kod nekih pojedinaca. Izloženost tvari također može povećati rizik od neplodnosti, niske porođajne težine, smrti fetusa i određenih vrsta raka u djetinjstvu. Oni također mogu imati dugotrajne učinke hormonskog poremećaja.

Studija iz 2019. na 2961 osobi s dijagnosticiranim poremećajem iz autističnog spektra otkrila je da je izloženost pesticidima iz okoliša u radijusu od 2 kilometra od majčinog prebivališta tijekom trudnoće povećala rizik od autizma. Ove su bebe uspoređivane s bebama žena u istom poljoprivrednom području koje nisu bile izložene ovom utjecaju. Istraživači su zaključili da izloženost trudnica pesticidima tijekom trudnoće može povećati rizik od autizma. Majke koje žive u blizini polja tretiranih pesticidima imaju veću vjerojatnost da će roditi nedonoščad i djecu s autizmom, oslabljenom kognitivnom funkcijom i drugim neurorazvojnim poteškoćama, pokazuju istraživanja. Bez obzira na to, pokazalo se da povećavaju rizik od autizma.

Učinci pesticida na okoliš

Pesticidi nisu samo štetni za naše zdravlje, već imaju i velik negativan utjecaj na ekosustave koji održavaju sav život.

  1. Ubijaju važne oprašivače. Najpoznatiji oprašivači su pčele, koje lete od cvijeta do cvijeta i ispuštaju pelud. Jeste li znali da je oprašivanje od strane pčela ključno za rast mnogih namirnica? Učinci pesticida na pčele dobro su poznati i kemikalije su sada označene zbog svoje neposredne toksičnosti za pčele. Neki od najgorih pesticida uključuju neonikotinoide, koji su otrovni za mozgove insekata.
  2. Uništavanje prehrambenih lanaca i vitalnih ekosustava te pretjerana upotreba pesticida može oštetiti zemlju i drveće, ubiti insekte i natjerati ribe iz njihovih staništa. Neke od ovih neugodnih kemikalija mogu čak proći kroz biljke o kojima divlje životinje ovise kako bi ih otrovale.
  3. Oštećuju tlo iscrpljujući mu hranjive tvari, uključujući kalij i dušik, što znači značajan gubitak kvalitete. Ova neravnoteža šteti zmijama, žabama, glistama, puževima i pticama, koje ovise o tlu kao važnom dijelu svojih ekosustava. Degradirana tla mogu postati siromašna i neprikladna za njegu usjeva.
  4. Zagađuju zalihe vode jer tamo idu pesticidi nakon njihovog destruktivnog kontakta s biljnim i životinjskim svijetom? Opasne kemikalije potonu u podzemnu vodu na više načina—ispiranjem, erozijom, otjecanjem ili asimilacijom od strane mikroorganizama i biljaka.
  5. Također su štetni za poljoprivrednike. Unatoč dokazima da čak i niske razine izloženosti pesticidima mogu biti toksične za ljude, niti jedna agencija rutinski ne nadzire poljoprivrednike radi zdravstvenih rizika. Poljoprivrednici i zemljoradnici koriste ove kemikalije svaki dan i izloženi su daleko višim razinama od većine potrošača. (Izvor: https://zastita-prirode.hr/clanci/sto-su-pesticidi/)

Za razmisliti

I tako dan danas sveopće normalno je na polju vidjeti kako napose vrijedni ljudi seljaci kultiviraju svoje njive umjetnim gnojivima i pesticidima.

Osobno ih ne krivim jer im je sve spomenuto bilo nametnuto, a u nedostatku edukacije i informacije nažalost to su prihvatili.

Danas su ti vrijedni i plemeniti ljudi robovi svoga vremena i imetka. To je nešto prestrašno gledano kroz moje oči i oči ljudi mojih istomišljenika kojih je sve više, jer znamo da može biti drugačije.

Nitko se ne treba u ovoj priči odreći svojeg imetka ili bogatstva vec bi se trebalo osvrnuti oko sebe i potraziti alternativu i edukaciju kako pristupiti zdravom i prirodnom uzgoju hrane. Za to postoje stručnjaci koji su na raspolaganju, no pitanje je tko ce se usuditi izici iz zone svoje komocije i sterotipa te zakoracati u nesto novo…nesto dobro…

Naravno, svjesni smo da se vremana mijenjaju i da u ovo ubrzano i moderno vrijeme potrosackog drustva ljudi ne stignu obrađivati i imati vlastiti vrt ali da li tome bas tako mora biti…vjerujem da barem nesto malo dobra mozemo poduzeti i napraviti za sebe.

Eto, da ne skrenemo s teme, to je bio mali osvrt gdje je sve počelo kad je u pitanju proizvodnja loše hrane.

Dotaknimo se i proizvodnje i prerade živežnih namirnica

Sada probajte zamisliti da već sama bazna kultura bilo da je voće ili povrće dolazi kontaminirana sa polja u prihvat određenog proizvodnog procesa.

U daljnjoj proizvodnji-preradi dodaju im se sva potrebna “sredstva“ da bi taj finalni proizvod imao što dulji rok trajanja te da što dulje može krasiti police nekog od pregršt domacih i stranih modernih supermarketa.

Naime, poznato je da velike kompanije prehrambene industrije kao struku angažiraju psihologe, marketinške stručnjacke koji im pomažu kod izbora izgleda finalne ambalaže proizvoda te plasiranja i pozicioniranja istih.

Pomno proučeni i istestirani izgled ambalaže sa svim svojim „čarima“ prekrasnih duginih boja, privlačnim sloganima te atraktivnim fontom slova ili logotipa bez problema prodaju dotične proizvode.

Trenutno mi na pamet pada svakojaka konzervirana hrana te mnogo proizvoda sa rokom trajanja sa čak i po nekoliko godina (čast proizvođačima konzervirane i samo pasterizirane hrane).

Uz dodatke umjetnih aroma, bojila te pojacivaca okusa i aditiva, stoji po godinu dana umjetnoj kancerogenoj ambalaži, uz dodatak svega što smo prije spomenuli, mislim da joj ne bismo trebali laskati terminom HRANA.

Ne želim ovdje previše blatiti takve industrije jer im ne trebamo ni na koji način davati pažnju, vrijeme će sve pokazati, radije krenimo na ono zbog čega smo tu.

Mi moramo shvatiti da nam je dan život na korištenje sa svrhom ispravnog  življenja istog, i sa svrhom privođenja života dobrom kraju.

Naša je zadaća da kad smo već tu, razvijemo svoju svijest prema boljem ako je moguće, najboljem.

Spoznaja čovjeka da je kao jedina kreacija na ovom planetu koja posjeduje svijest koju može razvijati u pravilnom smjeru, više je nego potrebna.

Čovjek danas ima mogućnost veću nego ikada krenuti iznova.

Jedina kriza koja je danas sveopće prisutna je kriza svijesti čovjeka. Uskogrudnost te manjak empatije.

U tome se slažu mnogi veliki filozofi današnjice, spiritualni vođe te ljudi koji su poslani svjedočiti Istinu.

Čovjek bi se trebao barem na trenutak probuditi i zapitati što to radi u svakodnevnom životu, što je to njegova istinska potreba a što mu od svega toga ne treba.

Mi moramo govoriti o pozitivnim stvarima. Oko sebe trebamo okupiti ljude koji pozitivno misle i djeluju i ako na sve to dodamo međusobnu ljubav i poštovanje

ne možemo pogriješiti u bilo kakvom pogledu napretka.

Poštovanje i ljubav najdragocjenija je „hrana“ u povijesti čovjeka, a pošto smo već kod teme hrane u ovoj knjizi, najbolja je hrana koja je začinjena pažnjom i ljubavi.

Što će mi hrana koji si mi pripremio ako u njoj nema tvoje ljubavi, mogli bismo reći.

Prvo bismo hrani koju pripremamo trebali dati ljubav, a samo finale konzumiranja pripremljenog trebalo bi odati poštovanje pojedenom.

Znači,  ako volimo to što radimo, zasigurno će to druga strana poštivati i ljubav će biti uzvraćena. Hrana pripremana na taj način je puno ukusnija i to se osjeti u svakom pogledu. Tako pripremljena hrana daje nam znak ljubavi bližnjega koji nam i priprema sam obrok.

Ako se vratimo na početak ovog poglavlja vidjet ćemo da spominjemo usputnu brzu hranu.

Nema ljubavi ni poštovanja u pripremi takve vrste hrane, pa onda niti nema ljubavi i poštovanja prema bližnjemu ili krajnjem konzumentu ako je ta brza hrana spržena i zapakirana u 3 minute te usput kupljena.

Prije bismo tu mogli pronaći stres i nekvalitetno pripremljen obrok. Osobno smatram da bi svi ljudi bilo ženskog ili muškog roda, trebali pripremati hranu jedni drugima. Uzajamno. Hrana je komunikacija srodnih duša i kroz pripremljenu hranu da se mnogo toga naučiti ili zaključiti.

Ekološka poljoprivreda

Metode ekološke poljoprivrede su miroljubiv odnos prema zemlji.

Protiv bolesti i insekata koriste se samo dopuštena sredstva za zaštitu bilja, osigurava se različitost usjeva na parceli – plodored.

Za sprečavanje pojava bolesti koriste se i prirodni „neprijatelji“ tj. u sam usjev sadi se bilje koje svojim mirisom tjera insekte i nametnike.

Na opozit kemijskim gnojivu danas se nudi puno vrsta ispitanih organskih gnojiva.

Za gnojidbu vlastitog vrta i polja možemo koristiti isključivo organska gnojiva – da stvorimo domaći organski vrt. Ključni sastojak je kvalitetna organska tvar, između kojih je najpoznatiji humus. U našim vrtovima i poljima nedostaje organske tvari zbog pretjerane upotrebe umjetnih gnojiva.

Kvalitetna organska gnojiva sadrže osnovnu organsku tvar koja djeluje postepeno, organske stimulatore rasta koji djeluju odmah i dugoročno i poboljšivače rasta koji pomažu biljkama kod suše i u slučaju manjka dostupnih hranjivih tvari za biljku.