Metode ekološke poljoprivrede su miroljubiv odnos prema Majci zemlji.
Da biste pomogli prirodi da se oporavi od šteta učinjenih dugogodišnjim korištenjem umjetnih gnojiva i kemijskih sredstava, promijenite način na koji Vi osobno djelujete na nju danas.
Indijanski poglavica Bik koji sjedi lijepo je rekao: ”Čuvajmo Zemlju i prirodu na njoj jer ih nismo naslijedili od svojih djedova i očeva, nego smo ih posudili od svojih potomaka.”
Proizvodi uzgojeni prema ekološkim načelima smanjuju zdravstvene rizike i u prosjeku sadrže 50% više minerala, vitamina i enzima. Za mene osobno, ako je danas uopće i moguće proizvesti ekološku i netretiranu hranu, to bi bio najlakše realizirati u ekološki zaštićenim zonama.
Svaka regija trebala bi na primjer imati svoje ekološko zaštićeno područje (ili nekoliko manjih), u zaštićenom „šumskom filteru“. Na obradivoj zemlji koja je okružena šumom.
Hrana ekološkog podrijetla trebala bi se proizvoditi izvan gustog cestovnog prometa, zbog teških metala koje ispuštaju motorna vozila.
A poljoprivredne površine bi samom izdvojenošću i prirodnim „šumskom filterom“ bile zaštićene od otrova kojima tretiraju ostala obližnja polja. Takve poljoprivredne zone bile bi nosioci stopostotnog eko certifikata.
Znaci govorimo o ekološkoj poljoprivredno proizvedenoj hrani, čistoj i ne zagađenoj, a ne o hrani koja nosi svaki moguci certifikat a proizvodi se uz sam rub autoputa.
Hrana je sve i sve može biti hrana bez obzira da li je prehrambenog sadržaja ili je to nešto treće čime hranimo naš um nepotrebno. U našim je rukama koliko možemo i želimo utjecati na važne stvari te od hrane izabrati ono najbolje.
Izbor oduvijek postoji i izbor nam je oduvijek pri ruci, sve što trebamo je prihvatiti činjenicu da je vrijeme za promjenu u životu.
Zato vam ovdje predlažem da između sve hrane koja je ponuđena na današnjem tržištu, ako je ikako moguće, odaberete koristiti upravo hranu uzgojenu ili proizvedenu prema miroljubivim ekološkim načelima.
Vratimo se korijenima i proizvodimo hranu kao naši stari, bez ikakvih poroka kemijske industrije te raznih modernih načela.
Ekološka poljoprivreda postoji od kad je vremena i svijeta, pa kako drugačije nazvati poljodjelstvo pred 100, 200, 500, 1000 godina ako nisu znali za sve poroke koje sam spomenuo. Za mene je to pojam izvorne ekološke poljoprivrede.
Danas smo svjedoci koliki zamah dobiva eko proizvodnja hrane, a da ne spominjemo trgovinu i preprodaju eko proizvoda. U Hrvatskoj iz zemlje koje dolazim, se ozbiljna eko poljoprivreda-proizvodnja i trgovina počela postavljati na noge prije nekih 20 – 25 godina. U Europi i svijetu i znatno prije i oduvijek su postojali ljudi koji su znali i htjeli zdravo živjeti.
Pojedinci entuzijasti koji su tada bili pioniri eko hrane do danas su se specijalizirali i usavršili, a neki od njih ozbiljno se bave eko biznisom.
Mnoge poslovne branše koje se polako gase okreću se eko biznisima, bez obzira na granu djelatnosti samo neka ima predznak „eko“.
No, kad sve skupa sagledamo vidimo da ipak kod nekih sve ostaje na „eko-biznisu“. Mašta čini svašta, a novac je taj koji ostvaruje želje. Nadam se da veliki proizvođači eko hrane vode racunu o njihovom predznaku “eko” i da se ne vode samo za profitom.
U Hrvatskoj a i u svijetu, a to pouzdano znam jer sam to prošao, najmanji dio kolača opipaju ljudi koji su na polju ili u samoj preradi-proizvodnji eko proizvoda.
Nekolicina ljudi koje poznajem bavi se eko poljoprivredom svim svojim srcem, čak ni strojeva ni traktor nemaju, ali spoznaja da svjesno čine dobro i rade prema eko načelima, da povoljno utječu na okoliš te brinu i za buduće naraštaje daje im snage za život. Njihov najveci nedostatak je cijena njihovog proizvoda jer na visoku cijenu utječe njihovo minulo vrijeme i rad te pažnja koju su dali uzgojenoj kulturi. Što moramo razumijeti, jer nije isto kopati motikom ili prskati pesticidima u odnosu na vrijeme i veličinu obradive površine.
To su ljudi koji cijene sebe i žele znati kakva im je hrana na stolu poslužena.
A poznajem i nekolicinu ljudi koji imaju izuzetne menadžerske sposobnosti u preprodaji eko proizvoda. Vjerujte neki od njih to rade vjerodostojno i iz srca, a neki preko dobro uhodanog marketinga žele preprodajom eko proizvoda u što kraćem roku zaraditi što više novca. Ono na što se ne obaziru je cijena eko proizvoda koje nude. Nabavna cijena plus trgovačka marža plus zakonski nameti nerijetko cijenu eko proizvoda vinu u nebo. Mnogo puta kad sam u trgovini pogledao cijenu pojedinog eko artikla, jednostavno sam nesvjesno glasno izgovorio „svašta!“. Zašto? Pa prvo pitanje koje si postavljam, pa tko si to može priuštiti? Zar je eko hrana samo za povlaštene, u čemu je stvar? Nema „stvari“ i opet se možemo vratiti na profit, na davanja i zadovoljavanja svih potrebitih izdataka.
S tog gledišta, vidimo da ekološki proizvedena hrana jednostavno ne može ni biti jeftina.
Vjerujem i nadam se da ce se sve više ljudi početi baviti proizvodnjom eko hrane i da će eko hrana biti jeftinija pa da si je mogu priuštiti i ljudi s manjim primanjima i tako svojoj djeci pružiti sigurnu i zdravu hranu…
Nadam se da smo do sada polako uvidjeli da je hrana sve i da sve može izgledati kao hrana. Od same hrane koju konzumiramo pa do iskrivljenih informacija i manipulacija o bilo čemu ponuđenom. Svakodnevno se borimo sami sa sobom i potiskujemo svoje izvorne potencijale i neostvarene ambicije. Nas um nas hrani svojim negativnim stajalištima i odvlači nas od ispravne vibracije našeg srca. Toliko se ljudi sada u ovom momentu hrani hranom pokvarenog uma ili nesvjesnog načina djelovanja naših misli i daje im pažnju, toliko da smo zaboravili da i taj izvor možemo kontrolirati i ukrotiti. Negativnost i strahovi kojima smo zasipani, najlošija je i najopasnija „hrana“ za nas i našu dušu …postanimo svjesni toga i pokušajmo to promijeniti.
Jer tako dugo dok čovjek ne uzme stvari uz svoje ruke, probudi se i ne podsjeti se tko je i zbog čega je tu, tome će biti tako. Izbor je oduvijek na nama.
Mi trebamo razlikovati plus i minus polove i ispružiti ruku onom pozitivnom.
Mi trebamo brinuti u prvom redu o sebi samima, zatim o svojim bližnjima i nasoj okolini.
Mi smo ti koji trebamo svojim budućim naraštajima pripremiti zdravi temelj života.
Mi trebamo moći svojoj djeci gledati u oči kasnije…napraviti promjenu, jer to nitko drugi osim nas neće, ako mi tako ne učinimo.
Kada bi se svaki pojedinac na ovom svijetu pobrinuo sam za sebe, čitav svijet bio bi spašen. Ratovi u našim glavama istog bi trenutka prestali, a stres i vrijeme ne bi postojali u obliku kojeg poznajemo danas.
Ljubav koju potiskujemo u sebi dijelili bismo trostruko.
Poštovanje i solidarnost bilo bi nam nešto sasvim normalno. Osmijeh koji smo zaboravili dijeliti ne bi skidali sa lica, a zagrljaji bi nam bili jedini ogrjev protiv surovih zima. Pa zar smo zaboravili da se možemo brinuti sami o sebi…?!
Veliki početak da brinemo sami o sebi i svojim bližnjima bio bi da počnemo uzgajati hranu sami za sebe. Koliko toliko, prema mogućnostima. Za početak obrađujmo svoje zapuštene vrtove i polja.
Netko sigurno ima komad zemlje u nasljeđu koji može obrađivati.
A netko možda ima priliku unajmiti zemlju ili se udružiti sa svojim prijateljima istomisljenicima i kupiti veći komad zemlje i priručne strojeve za obradu zemlje.
Također je u svijetu poznata praksa da općine, gradovi i regije nude ne obrađenu zemlju u najam bez naknade samo da bi se zemlja kultivirala i obrađivala.
Uglavnom, ako mi to istinski želimo, sigurno ćemo pronaći nacin, mogućnosti i realizirati sve što nam treba da bi smo imali svoj vlastiti vrt.
Zamislite da imate svoj komad zemlje koju obrađujete sami i sigurni ste da hrana ima vrijednost koju do sad niste poznavali ili pak se polako vise ne sjećate pravog joj okusa.
Punoća okusa te hrane zacijelo bi bila velika nagrada za sav uloženi trud.
Bilo bi lijepo da beremo rajčicu u svom vrtu, zagrizemo je i osjećamo okus zdravlja u svojim ustima. To zdravlje mogli bi ste podijeliti sa svojim najbližima, a ona ionako preskupa hrana iz prethodnih rečenica bila bi prošlost, jer sad imate svoj vrt i vlastitu eko hranu…
Ono sto uzgojite zasigurno bi pridonijelo zdravlju vas i vaše obitelji. Fizička aktivnost i zadovoljstvo kroz rad te konzumacija ljubavi koju ste uložili u proizvodnju vlastite hrane, nahranilo bi ne samo tijelo i organizam već i dušu.
U svakom slučaju barem malo izbjegli bi prekomjerno korištenje mobitela i gledanje televizije koji nas „hrane“ njihovim proizvodima. Djeca bi se mogla pridružiti ideji i uz vas učiti kako se sadi sjeme koje će im kasnije biti hrana.
Mislim da je to naša obaveza, čak štoviše, siguran sam u to. Trebamo djeci dati priliku da nauče i znaju brinuti se o sebi ( velika čast roditeljima, školama i vrtićima koji to čine).
Siguran sam da mnoga djeca nisu imala priliku ni vidjeti kako izgleda sjeme nekog povrća i zato je na nama da im to omogućimo i prenesemo im znanje a za dobro njih i budućih generacija.
Radite, učite i usavršavanje se. Učlanite se u neku regionalnu eko udrugu gdje ćete moći doći do raznih informacija ali i do domaćeg eko sjemena.
Uzgajajte ono u čemu ste dobri, ako vam nešto od povrća nedostaje, razmjenjujte i napravite robnu razmjenu. To funkcionira! U svakom slučaju udružite snage i dobre vibracije sa ljudima oko sebe i uspijet ćete sigurno!
Želim vam ljubav i sreću na tom putu…
Sve počinje s hranom i onim što unosimo u sebe i svoje misli.
Zdravlje tijela i duha izravno je povezano sa konzumacijom hrane koju svakodnevno koristimo.
Ako koristimo nečistu, brzu i stresnu hranu i sami ćemo biti takvi. Ako pak se pobrinemo da hrana koju koristimo bude čista suprotnost ovome, ubrzo će uslijediti promjene nabolje.
Znači sve što trebamo je pobrinuti se za svoju hranu, podsjetiti se kako su to radili naši stari, organizirati svoje vrijeme te realizirati spomenuto. Preostaje vam da skupite snage i krenete u nova istraživanja koja su prepuna novih ugodnih spoznaja.
Ne bi li bilo plemenitije u sebe unositi svijetlost biljne hrane, nego li mrtvu hranu uprljanu smrću, mukom i patnjom živih bića..?
Ovdje nećete pronaći gadosti koje će vam uskratiti tek za mesnim obrokom. Ne želim prljati ove stranice i davati pažnju surovim neplemenitim djelima ljudske bahatosti. Ionako ih je previše oko nas.
Htio bih samo pomoći da shvatite da je bezmesna prehrana oduvijek prisutna i dostupna čovjeku, a vegetarijanstvo i nejedenje mesa je nešto sasvim normalno…
Pisanje o ovoj temi potaknuo je me čovjek sa kojim sam nedavno vodio raspravu o ovoj temi (a pisati ću još o tome). Zanimljivo je koliko izgovora ljudi mogu pronaci i cak ih znanstveno utemeljiti i podkrijepiti a samo da ne pokušaju prestati jesti meso. Radije su uvjereni da spoznaja ili istraživanja nekih drugih ljudi, vrijedi i za njih te se uhvate za to, umjesto da probaju sami istraživati u praksi. A nastavak jedenja i konzumiranja mesa i mesnih proizvoda je dokaz da se boje izaći iz svoje zone komocije i naučenih prehrambenih navika. Tome ne treba biti tako. Sve sto treba je dobro se informirati, odlučiti se na to i napraviti prvi korak.
Postoji jedna esencijalna misao koja vam može pomoći u svakom presudnom trenutku kada situacija izmakne kontroli, kada nešto želite poduzeti ili reagirati, u danom momentu postavite pitanje sami sebi:
„Da li to što činim, čini dobro ili loše nekome ili nečemu, ili na posljetku čini li dobro ili loše meni?“
Odgovor ćete dobiti odmah u trenutku postavljenog pitanja.
