Već sama bazna kultura bilo da je voće ili povrće dolazi kontaminirana sa polja u prihvat određenog proizvodnog procesa.
U daljnjoj proizvodnji-preradi dodaju im se sva potrebna “sredstva“ da bi taj finalni proizvod imao što dulji rok trajanja te da što dulje može krasiti police nekog od pregršt domacih i stranih modernih supermarketa.
Naime, poznato je da velike kompanije prehrambene industrije kao struku angažiraju psihologe, marketinške stručnjacke koji im pomažu kod izbora izgleda finalne ambalaže proizvoda te plasmana i pozicioniranja istih.
Pomno proučeni i istestirani izgled ambalaže sa svim svojim „čarima“ prekrasnih duginih boja, privlačnim sloganima te atraktivnim fontom slova ili logotipa bez problema prodaju dotične proizvode.
Trenutno mi na pamet pada svakojaka konzervirana hrana te mnogo proizvoda sa rokom trajanja sa čak i po nekoliko godina (čast proizvođačima konzervirane i samo pasterizirane hrane).
Uz dodatke umjetnih aroma, bojila te pojačivača okusa i aditiva, stoji po godinu dana umjetnoj kancerogenoj ambalaži, uz dodatak svega što smo prije spomenuli, mislim da joj ne bismo trebali laskati terminom HRANA.
Ne želim ovdje previše blatiti takve industrije jer im ne trebamo ni na koji način davati pažnju, vrijeme će sve pokazati, radije krenimo na ono zbog čega smo tu.
Mi moramo shvatiti da nam je dan život na korištenje sa svrhom ispravnog življenja istog, i sa svrhom privođenja života dobrom kraju.
Naša je zadaća da kad smo već tu, razvijemo svoju svijest prema boljem ako je moguće, najboljem.
Spoznaja čovjeka da je kao jedina kreacija na ovom planetu koja posjeduje svijest koju može razvijati u pravilnom smjeru, više je nego potrebna.
Čovjek danas ima mogućnost veću nego ikada krenuti iznova.
Jedina kriza koja je danas sveopće prisutna je kriza svijesti čovjeka. Uskogrudnost te manjak empatije.
U tome se slažu mnogi veliki filozofi današnjice, spiritualni vođe te ljudi koji su poslani svjedočiti Istinu.
Čovjek bi se trebao barem na trenutak probuditi i zapitati što to radi u svakodnevnom životu, što je to njegova istinska potreba a što mu od svega toga ne treba.
Mi moramo govoriti o pozitivnim stvarima. Oko sebe trebamo okupiti ljude koji pozitivno misle i djeluju i ako na sve to dodamo međusobnu ljubav i poštovanje ne možemo pogriješiti u bilo kakvom pogledu napretka.
Poštovanje i ljubav najdragocjenija je „hrana“ u povijesti čovjeka, a pošto smo već kod teme hrane u ovoj knjizi, najbolja je hrana koja je začinjena pažnjom i ljubavi. Jer hrana jest ljubav. Ona nas održava na životu…
Što će mi hrana koji si mi pripremio ako u njoj nema tvoje ljubavi, mogli bismo reći.
Prvo bismo hrani koju pripremamo trebali dati ljubav, a samo finale konzumiranja pripremljenog trebalo bi odati poštovanje pojedenom.
Znači, ako volimo to što radimo, zasigurno će to druga strana poštivati i ljubav će biti uzvraćena. Hrana pripremana na taj način je puno ukusnija i to se osjeti u svakom pogledu. Tako pripremljena hrana daje nam znak ljubavi bližnjega koji nam i priprema sam obrok.
Spomenut ću usputnu brzu hranu ili fast food.
Nema ljubavi ni poštovanja u pripremi takve vrste hrane, pa onda niti nema ljubavi i poštovanja prema bližnjemu ili krajnjem konzumentu ako je ta brza hrana spržena i zapakirana u 3 minute te usput kupljena.
Prije bismo tu mogli pronaći stres i nekvalitetno pripremljen obrok. Osobno smatram da bi svi ljudi bilo ženskog ili muškog roda, trebali pripremati hranu jedni drugima. Uzajamno. Hrana je komunikacija srodnih duša i kroz pripremljenu hranu da se mnogo toga naučiti ili zaključiti.
Primjerice, ako vam bližnji priprema vaše omiljeno jelo, a koje baš ovaj put nije ispalo kako treba, mogli bi ste zaključiti da osoba koja je pripremila hranu nije bila na istoj “valnoj duljini” sa hranom ispred sebe.
Ako pokušate na miroljubiv način sagledati u čemu je problem, ubrzo ćete doći do rješenja zašto pripremljeno jelo nije bilo kako treba.
Mnogi se ovdje mogu prepoznati i nažalost često. Budući da prebrzo živimo, uz sav stres i negativan učinak okoline nije teško napraviti nekvalitetan obrok.
Naime sve je u trenutku kada ulazimo u kuhinju i smjeru pridavanja pažnje i energije kada pripremamo obrok.
Trebali bismo biti u miru sa samim sobom. Jednostavno isključeni od svih negativnih utjecaja. Bez stresa i napetosti svaki naš pokret trebao bi svjesno biti ispunjen ljubavlju i pažnjom prema hrani koju pripremamo, jer u protivnom sav stres i negativnu energiju servirat ćemo svojim bližnjima na tanjur.
Pokušajte i vidjet ćete da uspijeva.
Znam da je teško ali ponekad je potrebno stati na loptu, sabrati se, odmoriti i nanovo organizirati.
P.S. (Ovdje se ne blati i ne omalovažava proizvodnja hrane vec se ukazuje na probleme koji postoje i činjenice koje su nam sakrivene te se naposljetku traži i nudi rješenje…)
Hvala vam i želim vam svako dobro.
Tomislav Janusic
